Puškinova Kapetanova kći
Neka književna dela odolevaju zubu vremena poput najsjajnijeg dijamanta, iznova uspevajući da privuku i očaraju svaku narednu generaciju čitalaca. Jedan od malobrojnih klasika tog ranga je kratki roman Kapetanova kći (Капитанская дочка), koji se nedavno, u izdanju beogradske izdavačke kuće LOM, pred srpskom čitalačkom publikom pojavio u osveženom ruhu.
Novi prevod Mile Mladenović (uz redakturu Flavija Rigonata), atraktivan izgled knjige (za koji se pobrinula talentovana dizajnerka Katarina Popović) i ograničen tiraž numerisanih primeraka dovoljni su razlozi da se za novo izdanje zainteresuju čitaoci kojima je ovo delo poznato od ranije, ali i oni koji još nisu imali priliku da se s njim sretnu.
Posle okončanja rada na svom najpoznatijem delu, romanu u stihovima Evgenije Onjegin (1825-1832), Puškin je odlučio da se ponovo posveti prozi. Kapetanova kći je zamišljena kao istorijski roman inspirisan pobunom Jemeljana Pugačova, donskog kozaka koji je tokom 1773. godine, lažno se predstavljajući kao ubijeni car Pavle III, digao krvavu bunu koja će uzdrmati rusku carevinu na čijem se čelu nalazila Katarina II.
Roman je nastao u periodu od 1833. do 1836, a prvi put je štampan na stranicama književnog časopisa Savremenik. Svega nekoliko meseci po okončanju rada na knjizi Puškin je nastradao u dvoboju, tako da je Kapetanova kći njegovo poslednje dovršeno delo, neplanirani epitaf jednog raskošnog književnog opusa. Od tada pa do danas, Puškinov roman je preveden na sve važne svetske jezike, doživevši neprebrojiva izdanja i dostigavši status jednog od najvoljenijih dela svetske književnosti.
Novi prevod Mile Mladenović (uz redakturu Flavija Rigonata), atraktivan izgled knjige (za koji se pobrinula talentovana dizajnerka Katarina Popović) i ograničen tiraž numerisanih primeraka dovoljni su razlozi da se za novo izdanje zainteresuju čitaoci kojima je ovo delo poznato od ranije, ali i oni koji još nisu imali priliku da se s njim sretnu.
Posle okončanja rada na svom najpoznatijem delu, romanu u stihovima Evgenije Onjegin (1825-1832), Puškin je odlučio da se ponovo posveti prozi. Kapetanova kći je zamišljena kao istorijski roman inspirisan pobunom Jemeljana Pugačova, donskog kozaka koji je tokom 1773. godine, lažno se predstavljajući kao ubijeni car Pavle III, digao krvavu bunu koja će uzdrmati rusku carevinu na čijem se čelu nalazila Katarina II.
Roman je nastao u periodu od 1833. do 1836, a prvi put je štampan na stranicama književnog časopisa Savremenik. Svega nekoliko meseci po okončanju rada na knjizi Puškin je nastradao u dvoboju, tako da je Kapetanova kći njegovo poslednje dovršeno delo, neplanirani epitaf jednog raskošnog književnog opusa. Od tada pa do danas, Puškinov roman je preveden na sve važne svetske jezike, doživevši neprebrojiva izdanja i dostigavši status jednog od najvoljenijih dela svetske književnosti.